Sve je počelo buđenjem u 6:30 u nedjelju! Stvarno nismo normalni! ;-) Spremanje i gasssss do kluba. Nalazimo se kod kluba u 7:30, brzinski utovar opreme, ovaj put, ronilačke i skijaške, i pokret.

 

Nešto iza 9 dolazimo na Platak i počinje oblačenje i opremanje za skijaču. I nismo ni krenuli, eto problema… Koju kartu da kupi netko tko nikada nije skijao!? I tako odlučili se za poludnevnu kartu (110kn). I krećemo lagano prema stazi. Dolazimo na „nizbrdicu“ kojoj nije ravna ni jedna dolina i počinje školica. Ana i Ćuki objašnjavaju ralicu ili „plug“ i padaju prvi pokušaji brzinom sporijeg puža. Normalno, ne ide ni skretanje, ni kočenje ni hodanje… Ništa! Koliko god se trudio nisam ispunio „očekivanja“ i Ćuki nije bio zadovoljan sve dok nije bilo TRESSSS i dok me nije vidio na podu! - Konačno – smije se Ćuki… Nakon nekoliko manje uspješnih pokušaja „tečajac S1“ se odlučuje na žicu i pravu stazu. Tu mi se „slučajno pridružio“ Aldo, GSS-ovac i akcija počinje. Pomoć kod sjedanja i kod iskakanja. Cijeli GSS je bio zadužen za mene! ;-) Iskrcali se gore i pridružuju nam se Ana i Tihana i preuzimaju „pacijenta“. Nisu prošla ni dva zavoja, kad se majstor zaletio (a ne zna kočiti)… Neki pokušaji svega… Rad rukama i štapovima… Otkopčavanje skije… Tres…. Puf… I eto me na podu! Curke se smiju! Prestrašno! A ja totalno zakazao – nisam ni drvo pogodio! Kako sam loš! Pomažu pri ponovnom kretanju i muka po Marku se nastavlja. Idemo dalje kad eto neki rođo leži na sred staze a pored njega frend ga čeka. I šta ću!? Vičem ovom koji leži na stazi: - Bježi jer ide neki koji zna kao i ti! Ovaj bježi rukama i nogama sa staze… Cure umiru od smijeha, normalno! I lik se smije… Dodajem: - Ajde, ajde, ako mogu ja, budeš i ti… Uglavnom: - Fun, fun! Sad da ne duljim ovaj dio… Pao još par puta. Normalno!

A onda… Drugi pokušaj! Krećem strelovito „crnim spustom“ kodnog imena „turistička staza“ i prolazim jako brzo bez ikakvih problema i padova. Staza je čarobna! Sam finish – na skijama prolijećem među stolovima i ekipom birca na otvorenom i dolazim do stola di čekaju Ćuki, Matej, Tonći i GSS-ovci. Uglavnom zanimljivo! I smiješno, naravno! Vrijeme je bilo super i bilo je sunčano. Nažalost more se nije vidjelo jer je sve ispod bilo prekriveno oblacima. Družili smo se i s našim prijateljem Jiržijem!

Spremanje, presvlačenje i pravac Krk!

 

Dolazimo u Šilo i počinje spremanje za uron. Ćuki kaže: - Nije mi jasno kako vam se da i ide ronit a nitko vas ne tjera!? A mi, „budaletine“: – Nema predaje! I spremili se mi i ukrcali na brod otvorenog tipa i krećemo prema Grku. Nikada mi nije bilo hladno po leđima, ali ovo je bila prilika da i to osjetim. Došli do Grka, vezali se na bovu i akcija počinje. Olova, peraje, maske, jacket i skok u more. Plivamo prema bovi kad viče Matej: - Jel kasno sad za odustat!? Zaranjamo! Uživamo u lošoj vidljivosti na brodu i „vrućini“ mora. Brod je bio lagano spooky… Aladin je pokazao najmanje 7C. Ali nije nas to spriječilo da dobro obiđemo brod, prođemo kroz komandni most, kroz tovarni prostor, obiđemo provu… I na kraju po PS-u odradimo 5min/5m. Uron je trajao 41 minutu a maksimalna dubina bila je 30.9m. Vidjeli neku škarpinu pri izronu. Eeeeeeee, i sad tek počinje… Izašli na brod, vjetar nas „lagano“ hladi i moramo čekati dvojcu koji rone u suhim odjelima. Skvrčili se i čučimo na brodu. Svi se tresemo. Matej pokrio „kobase“ ručnikom… Brižni na brodu daju nam vrućeg čaja, ne bi li nas malo ugrijali. Izlaze i tehničari… Krećemo prema centru. Tresemo se tako da se trese cijeli brod! Dolazimo, pristajemo brodom iz drugog pokušaja. Brzinsko skidanje i djelomično pranje opreme na vanjskim tuševima s toplom vodom. Brzinsko spremanje, pakiranje i pokret za Zagreb. Sišli s Krka i valjalo bi pojest nešto. Stajemo u Bujana i mažemo mješano meso, pohano i pohani sir. Nakon neloše klope krećemo prema Zagrebu. Stigli do kluba oko 21 i svako na svoju stranu.

 

"CUI RES CUM STULTIS, IDEM STULTESCAT OPORTET"
 
iliti
 
"Ko ima posla s ludima, taj treba da i sam luduje"
 
Svima koji nisu bili, neka bude žao! Mogli su se dobro smrznuti! ;-)

 

 

 

Palo mi je na pamet…

Možda je ipak skijanje za zimu a ronjenje za ljeto. Na skijanju je bilo prevruće!

 

Eto, „ukratko“ s vikenda!

 

                                                             Lijep pozdrav