Božićni uron - Šoderica 17.12.2011.


Pred nekoliko dana dobili smo poziv od gospođe Flis iz RK Šoderica da dođemo na Božićni uron i druženje na Šodericu.
Iako vremenski uvjeti tih dana nisu bili neki, pouzdali smo se u prognozu za subotu za koju su najavljene niske temperature i snijeg. Prijavilo se nešto ljudi i akcija je mogla početi.
Ujutro nije bilo lako ustati pošto je dio ekipe večer prije bio na rođendanu jednog člana iz kluba. Kako se slabo družimo, bila je ovo prilika za isprobat dostupnost i brzinu taksija u ranim jutarnjim satima. :-)
Kako je najavljeno, našli se oko 8 ujutro kod kluba, utovarili opremu, napravili raspored po autima i bilo je to već pravo vrijeme za odmoriti i popiti kavu. Kavica, priče s rođendana i već oko 9:20 bili smo spremni za pokret prema Koprivnici.
E da... jednom prijavljenom je bilo tako dobro na rođendanu večer prije da se ujutro nije pojavio.
Krenuli... Zvoni mobitel... -Šifra 106! -Šta 106? -106 km/h! -Ne, autoput, 138 km/h! -Šifra 106, murija, dozvoljeno 80... :-( I onda još pozdraviš policiju ujutro sa: -Dobra večer! ...ne može dobro završiti.
Nešto iza 11 skupili se na Šoderici. Domaćini srdačni, dobre volje, spremni na šalu i druženje kao i uvijek. Kiflice punjene sirom i šunkom, čaj. kuhano vino... fini mirisi i dobra atmosfera.
Počinje pripremanje za uron. Oblačenje, slaganje kompleta... Ma koliko samo vremena treba da neki navuku ta suha odijela... uf, uf...
Posložili binome, napuhali bovu i uron može početi. I tako "ronimo" mi neko vrijeme, a aladin pokazuje 0 min... ronimo, ronimooo... 1... uf, dobro je... uhvatili smo neku dubinu koju aladin smatra početkom urona i nastavili, probijamo se kroz livadu i pratimo orače ispred.
Najveća dubina 7,5 m. Dobro je, okrećemo se i krećemo prema van. U 11 minuti ekipa u mokrim odijelima izlazi a ekipa u suhim odijelima se vraća i nastavlja uron nekih 40 minuta.
Izronili svi. Miris kuhanog vina se proširio od Šoderice do Gabajeve grede, a ekipa već stoji u redu za grah. Pregledava se fimić snimljen kamerom i neki se pitaju da di su to oni ronili, kako je njima bilo sve mutno a filmić tako dobro izgleda.
Slijedi malo kuhanog vina, koja šeflja graha i naše ruke su bile ponovno tople. A kako grah djeluje na ronioce u suhim odijelima... uf, uf... nije dobro!

Malo priče s Djedom Mrazom koji se pokušao ispričati zašto nije pao snijeg, razgovor s domaćinima Božom i Vesnom, ekipom iz DUZS-a... vrijeme leti... ekipa se lagano sprema i odlazi s Šoderice.
Nakon urona i druženja na Šoderici uputili smo se prema Ludbregu i našem domaćinu gospodinu glavnom knjižničaru Mladenu. Kakav smo poziv dobili stvarno bi bilo glupo odbiti posjet ludbreškim bregima.
Naputak: iza benzinske skreneš i voziš dok ne vidiš neki natpis pudrum, e tu skreneš i do kraja! I tako, bregima do zadnje kuće u ulici. I eto nas, domaćin nas dočekuje pred kućom.

Ulazimo u kuću kad tamo složen stol kao u večeri za pet, samo nije pet već bliže nekom broju manjih svatova. Kako i treba, prvo ide neki aperitiv. Odlazimo u obilazak podruma, u prvoj prostoriji peć na drva je super zagijala a miriši i kuhano vino. Ekipica zauzima položaje za stolom a dio odlazi iza vrata kušat plodove vinograda.
Nakon priče i čitanja iz podruma selimo gore za stol. Na pladnjevima odojak, u zdjeli grah salata, kruh, lijepa graševine... kakav dan! Bolje ne može!
"Malo" pojeli i popili, neki malo odmorili na kutnoj garnituri i počelo je lagano spremanje za doma. Ostao je još samo jedan zadatak, treba natočiti 50ak litara vina za neku feštu. I tako, hvatamo se toga i učimo od starog meštra, gospodina glavnog knjižničara.

Domaćin je super, kuća je simpa skroz a ima i nešto štiva tako da smo se već prijetili da ćemo doći opet i da nećemo čekati idući božićni uron. :-)
 

                                                                                             Marko

Bio je ovo jedan dobar uvod u ono što slijedi za Božić i blagdane!

Sretan Božić i sve najbolje svima... i do slijedećeg druženja...