|
Ronjenje u Egiptu
24 duša na 24 metara ispod površine Crvenog mora, gdje vlada ugodnih 24°C.
Siječanj 2009. Dok većina ljudi još uvijek trlja oči od novogodišnjeg mamurluka, neki pripremaju za skijanje, 24 neobičnih mladih ljudi se priprema na nešto sasvim drugo. Provjeravaju se ručnici za plažu, kreme za sunčanje, kratke majice u pustinjsko-maskirnim bojama, te nadasve lijekove za probavu. Destinacija: Egipat, točnije Dahab – na egipatskom „Zlato“, omiljeno mjesto za surfere, a i ronioce kluba Geronimo. Smješteno na Sinajskom poluotoku, gleda na Akabski zaljev i preko pučine na Saudijsku Arabiju.
Let nas je vodio od Ljubljane do Sharm-El-Sheika, uz kratko stajanje na još jednoj popularnoj egipatskoj turističkoj destinaciji – Hurghadi. Možemo reći da smo dotaknuli tri kontinenta – Europu, Afriku i na kraju Aziju.
Bili smo smješteni u resortu „Happy Life Village“, 10-ak kilometara izvan Dahaba. Okružen pustinjom sa dvije strane, Sinajskim gorjem i morem sa preostale dvije, teško ga je bilo pronaći čak i iskusnim egipatskim vozačima autobusa. Možda i zato jer ne vole koristiti svjetla dok voze po noći. Kažu, dovoljna je mjesečina i intuicija.
Nedjelju ujutro dočekalo nas je neobično vedro i sunčano nebo. Oblaka nismo mogli naći niti na razglednici – tako je to, kažu, u pustinji. A mi - usred oaze sa bazenima, vodenim toboganima, urednim travnjacima i ostalom šarenom vegetacijom. Ako se pitate odakle voda u pustinji, odgovor možete naći ovdje. Sobe prostrane i uredne, restoran sa obilnom ponudom raznolike i ukusne hrane, od kojih je bilo dosta lokalnih specijaliteta – puno povrća i voća, ribe, govedine, piletine i janjetine.
Nama najzanimljiviji dio resorta bio je ronilački centar Orca, gdje smo se odmah u nedjelju ujutro išli dogovoriti za plan ronjenja za idući tjedan. Svidjela nam se njihova organiziranost, urednost i briga za sigurnost svakog ronioca: probni uron je obavezan za sve gdje instruktori procijenjuju da li su svi spremni zaviriti pod površinu Crvenog mora na neke od najpoznatijih ronilačkih lokacija. Novost od ove godine je i barokomora u Dahabu, za koju se može doplatiti iznos od 6E za sva ronjenja, u slučaju da već nemate DAN osiguranje. Koristan savjet: poseban popust za urone je dostupan za online-rezervaciju.
Već sama lokacija probnog urona, House Reef, otkriva pravo bogatstvo i može se bez srama takmičiti s razvikanim ronilačkim lokacijama u Dahabu. Svaki novi uron otkriva nam dvadesetak do trideset novih vrsta morskog života. Čarobno je uroniti u to šarenilo, u to čudo života i igre oblika, šara. Vani kilometri pustinje, a pod vodom, slikarsko platno maštovitog umjetnika.
Noćni uron doživljaj je sam za sebe zbog neobičnih susreta sa morskim predatorima – jedva smo živu glavu izvukli nakon što nas je napala Velika Egipatska Lignja. More je malko slanije, a boce aluminijske, pa smo morali pronaći novi balans pod vodom sa dodatnim olovima.
Podijeljeni u 3 grupe, uz vrsne lokalne voditelje urona, otkrili smo lokacije poput Mooray Garden, Um El Sid, Blue Canyon, Recks Reef, Gabr El Bint, El Bells i konačno Blue hole, jednu od najpoznatijih svjetskih ronilačkih lokacija. Nismo izbjegli iskušenju slikanja na samom ulazu da bi izvukli mast članovima kluba koji tamo (još) nisu bili. Većina lokacija u Dahabu je dostupna sa obale, dokle vas ljubazni domaćini dovezu sa jeepovima (nekad leteći ćilimi - sada štite opremu od sunca i pijeska). Ulazak i izlazak sa lokacije je posebno označen da bi se izbjeglo masovno oštećenje krhkih koralja. Egipćani paze na bogatstva koje imaju pod vodom i vode brigu da ga očuvaju za buduće generacije (turista). Ribarenje je također zabranjeno, osim za lokalnu populaciju (beduine) koji sporadično bace udicu i izvuku neku ribicu.
Dio beduina se bacio i u ugostiteljske vode, pa su otvoreni mnogi restorani uz ronilačke lokacije gdje smo odmarali, dok su prekomjerni dušikovi mjehurići polako izlazili kroz naša pluća. Kebab, piletina ili čaj pomogli su da brže vrijeme prođe. Usprkos tome što smo došli izvan sezone, prostor se začas napuni sa roniocima i njihovom pratnjom (auti, vozači). Nismo htjeli ni zamišljati koja bi tu gužva bila nakon travnja, kada u Dahabu počinje glavna sezona.
Kome sunčanje na plaži i odmaranje uz šum valova nije dovoljno, može zajahati devu ili konja, i jahati po plaži u sumrak ili otići do obližnje oaze koja se nalazi skrivena od pogleda u uskom klancu. Za one koji više vole gutati pijesak, mogu zajahati i na malim četverokotačima ili uzeti džip i voziti se po pustinji.
Večernji život smo provodili uglavnom u Dahabu, simpatičnom mjestašcu sa malim dućanima i restoranima uz obalu osvjetljenim šarenim svjetlima, gdje je sve podređeno turistima. Cijene nisu istaknute, a na sam interes, zapravo počinjete ritual u kojem Egipćani uživaju, a to je cjenkanje. Neki od nas su bili više, neki manje uspješni u spuštanju cijena, no svi smo pokupovali gomile začina, suvenira i majica, a posebno popularna je među muškima bila marama, tzv. Arafatka – koja se pokazala kao nezamjenjiv rekvizit za pustinjske uvjete. Imali smo i jedan rođendan: Ivan se u srijedu iznenadio kada je u restoranu iznenadno nestalo struje, a iz mraka iskočilo 10-ak raspjevanih konobara sa finom čokoladnom tortom. Kasnije je proslava nastavljena na balkonu sobe uz egzotične plesačice i plesače J
Avanturistički duh u nama pogurao nas je da odemo i na nekoliko interesantnih izleta: Mojsijevu goru i samostan Sv.Katarine, piramide u Gizi i arheološki muzej u Kairu, a najhrabriji od nas su stigli čak i do Jordana, gdje su uživali u Petri, gradu uklesanom u stijenu.
Na Mojsijevu goru (Gebel Musa na arapskom) se kreće kasno navečer, uspon traje do zore, nakon čega se zora dočekuje na samom Mt. Sinai, 2285m, gdje je Mojsiju bilo dano 10 zapovijedi. Za one koje nisu mogli do vrha, prijazni Egipćani su ponudili prijevoz devom, a kada god je bilo malo hladnije, ponudili su i deke – naravno sve „za jako dobru cijenu“. Na povratku posjetili smo samostan Sv.Katarine gdje je poznati „goreći grm“ koji je Mojsiju pokazao put, ali i knjižnica prepuna zbirka ikona i drugih spisa neprocjenjive vrijednosti.
Izlet u Kairo poslužio nam je da se odmorimo od ronjenja zadnji dan prije leta avionom. Standardna tura u Gizi, uz ulazak u piramidu, gdje smo mogli osjetiti pljesnivi zrak star tisućama godina. Iduća stanica bila je Sfinga, pa radionica, tj. dućan papirusa, pa posjet muzeju gdje je smo ostali zapanjeni očuvanošću Tutankamonovog blaga. Prije povratka, još smo imali (pre)malo vremena da se okušamo u cjenkanju na bazaru u Kairu, gdje smo na različite suvenire i začine potrošili zadnje egipatske funte.
Nakon svega, jedna fina faraonska masaža je dobro došla za pripremu na povratak u krutu i prehladnu realnost (sa +25 na -15 brrrrr).
Jasminka Bratulić & Tomislav Šakić
|