Ronilački Klub Geronimo

Početna

O nama

Tečajevi ronjenja

Rekreativno ronjenje

Ronjenje s bocama (SCUBA)

Ronjenje na dah (APNEA)

Sportske sekcije

Plivanje s perajama

Sportsko ronjenje na dah

Podvodni hokej

Ronjenje osoba s invaliditetom

Vijesti

Linkovi

Confédération Mondiale des Activités Subaquatiques

Svjetska ronilačka organizacija

Lastovo - otoci u struji

Sunčanog jednog proljetnog dana, sredinom šestog mjeseca, možda i ne slučajno, upravo u blizini Hemingway bara posjetila nas teta mašta.

I tako maštali: baš bismo mogli posjetiti neki od udaljenih otoka. Neki sa 'mediteraneo efektom'. Izbora ima! Ipak, neočekivanom lakoćom, razmišljanja su se usidrila na obalama otoka čije ime nosi lastavice u sebi.

Baš takve nam obale trebaju, koje bi se dopale i starom Hemingway-u sa tim njegovim sabljarkama i prirodom koja još liči na samu sebe.

Spletom sretnih okolnosti stupili smo u vezu sa ronilačkim centrom Ankora. Pokazalo se da centar ima umjerene kapacitete ( za sada ) pa je, na razočarenje mnogih, broj geronimoronioca bio limitiran na svega 8 sretnika.

Za utjehu onima koji su ostali na 'listi čekanja' ... teren za nove pohode na taj zanimljiv otok je pripremljen. Jer, obećali smo sami sebi: želimo se vratiti!

Očekivanja su bila velika, sa trendom stalnog uvećanja. I tada je krenulo ... pa ostanimo dva dana dulje. Ta je ideja samo povampirila Zokija koji je odmah htio spojiti dva vikenda sa svim danima između ... ostati zauvijek ... pa smo smanjili na jedan dan duže ... a onda se dogodio jedan dan prije ... situacija govori sama za sebe.

Put prema Lastovu, kao i svi putevi prema jugu, dragi moji čitatelji, vodi vam preko otoka Vira.

Opet i ponovo je Marko dao ponudu koju se nemože, a možda i nije dobro ;) odbiti. I opet su neki ostali budni dugo u noć i kužili svijet. Uglavnom, kada ste pozvani prenoćiti na Vir kod Marka znajte da je spavanje nepoznata kategorija. Oni koji bi htjeli spavati nemogu to od onih koji ne spavaju.

Nakon zanimljive noći svanuo je dan kada kreće trajekt. Zaplovili smo na povećem, praznom brodu. Na krmi osim nas tek nekoliko ljudi, sunčan dan, iza nas bijela brazda i galebovi.

Tako, dakle, izgledaju dokoličari na cruiser-ima. Plovidba je duga, oko četiri sata i pol ... zemaljskog vremena. Sunce je imalo uron 'u plavo', nama to tek slijedi i zato nam je super.

Naš domaćin Ilija i obitelj Frlan priredili su nam istinsku domaću atmosferu. Dočekala nas večera dostojna onih koji plove. Znaju otočani kako more ispere čovjeka. Crni rižot, pas i vino.
Hm ... 'let the good times roll ...'

Kako je ta večer završila vaš se pripovijedač baš i ne sjeća najbolje ali prvo otočno jutro ostavilo je dojam. Tišina i mir. I potrajalo bi to da Tibor ne pali motore ... rano. Ipak, toliko je fer pa je pričekao zoru.

Apartmani i centar nalaze se u istoj kući a plovilo za ronioce pokraj kuće, tako smo uveli novu tehniku organiziranog ronjenja a zove se: sa doručka na uron.

Vrijeme je lagano burno. Raspakiravamo opremu, oblačimo se u neopren i gumenjakom jurimo na jutarnji, prvi uron - Maslovnjak.

Drugi je uron na pliču Drašan sa amforištem koje se tu nalazi. Savladavamo isprva umjerenu struju, povremeno i jaču. Zoki i ja se usidrismo za kamik i ostavismo ostatak grupe koji odoše naprijed u susret sa barakudama.

Na kraju smo ipak naišli na ostatke amfora.

U slobodnim trenucima obilazimo unutrašnjost, mjesto Lastovo i heliodrom na Humu, vrhu sa kojeg puca pogled do Italije nakon burnog vremena. Prilično velik prostor. Bilo bi dojmljivo vidjeti noćno nebo sa tog mjesta.

Sutradan obilazimo rt Struga na čijim liticama stoji jedan od najstarijih svjetionika jadrana te uvalu Skrivena luka.

Kasnije zlo i naopako, Zokija napala temperatura neka i prikovala ga za krevet. Otok tu stoji već tisućama godina pričekati će valjda još malo da Zoki ponovi to.

I mi smo prikovani za kopno, burin je prejak. Ipak, smiruje se sredinom dana pa odlazimo na lokaciju: Karlovića tovari.

Svaki slijedeći uron nekako bolji od prethodnog. Ilija, naš vodič ostaje čistiti korito broda za sutrašnji pohod na Bijelac a nas prepušta nama samima. I što se dogodi? Pa ... Marko i Pero pušteni sa lanca. Odoše ravno naprijed u dubinu i iz dubine ravno natrag. Povremeno si trebaju to priuštiti jer nemogu jedan bez drugog. Mi ostali lijepo kružno oko hridi uz zidove.

A onda jutro trećag dana. Dan sunčan, burin se smirio. Vozimo se 40 minuta do Bijelca, hridi nasred mora koja je cjelovita iznad a okomitim procjepom podjeljena ispod površine.