|
Jarun, Zagreb, 29.01.2011.
 ... iliti zimski slatkovodni zaron u gradskom jezeru pod radnim naslovom «6 budala i jedna loša ideja (op. Mrvice)». Šatro...bilo je prva liga, no ajmo iz početka.
Milošev prijedlog da, kad već taj vikend nema ronjenja, nema razloga da se ne zaroni tu, doma, u subotu ujutro i da budemo gotovi do ručka prihvatilo je nas 5, a ni Čuki nije imao ništa protiv ... dapače, lijepo nas je zbrifao i pustio da se sami izorganiziramo i to bez instruktora, iz čega se dalo zaključiti da se radi o relativno sigurnom zaronu. I, što je bilo razlogom da zaronimo u vodu od 3 stupnja dok je van bilo -3 s laganim snijegićem?Pa mnogi bi rado probali i malo ekstermnije uvjete, recimo, negdje daleko gore na sjeveru, no, to će malo tko od nas u ovom životu imati prilike, a i koštalo bi ...
Ovako, za džaba, dobili smo u kućnoj radinosti jedno prijepodne gdje nam smješak nije silazio s lica, osim kad smo bili, jel, uronjeni u 3 stupnja mutne vode Jarunskoga jezera i još par minuta po izlazu, kada su nam lica, od natečenosti, izgledala kao da su obrađena u aplikaciji «Cartoon me».
Boce su bile, u prosjeku, na 100-110 bara, što je za predviđenih 20 min. na 4.5 metra trebalo biti dovoljno. Za jednu se bocu pred uron otkrilo da je prazna, stoga se odlučilo roniti u 2 trojke (Letonac, Miloš, Čop i Mrvica, Delić, Marko). Letonac je jedini imao suho odijelo, a mi ostali nabacali smo na sebe neoprena koliko je tko mogao i imao, tako da je ukupni rezultat bio 3 smrznuta naprama 3 nesmrznuta.
Drugo mjesto po nesmrznutosti pripalo je Deliću (donji dio 7mm, gornji 8mm, bez zippera, preko toga shorty od 3mm i onda još surferske bermude, pa tako da imate osjećaj što vam je činit, vi koji nam se poželite pridružiti slijedeći puta). Dvostruke rukavice obavezne, po mogućnosti bez rupa, inače vam ne gine užitak 10-minutne ekstremne boli kad krene recirkulacija u prstima.
U jezero smo ušli kod Doma tehnike s planom da se 10 min. roni po azimutu 130 i onda nazad po 210, što je prvoj grupi više-manje uspjelo, no drugoj baš i ne.
 Oprema (peraje, jedna ARA, olova, rukavice, sat, kompas, Vega ...) se razmjenjivala što u vodi, što na zraku i vjetru i hladnoća nas je svih opterećivala, tako je kod voditelja 2. trojke završio sat, no ne i kompas.
Ovo spominjemo kako bi prenijeli iskustvo koje govori da se, kada su uvjeti ekstremni, čas posla plan raspadne i, da se radilo o ozbiljnijoj dubini, stvar bi se zakomplicirla prilično. Ovako, na 4.5m lako je izroniti i pogledat gdje si, no, da smo (a bili bismo rado) otišli na Malo jezero (za koje nam je Čuki rekao da je duboko preko 30m) i napravili dublji zaron, već to ne bi bile trivijalne greške (o hipotetskom zaronu na sjeveru s početka priče da i ne govorimo).
Konačno, što u Jarunu ima za vidjeti? Ne baš previše. Vidljivost i nije bila toliko slaba, obzirom na okolnosti. Vega nije bila nužna (iako nije izdržala 2. grupu), a dno je mulj, lopoči, nešto žala prema obali ... naleti se na poneko stablo, ali i na ribu - amur od brat, bratu po metra do metar, 1/3 uvećanja uračunato, odgmizao je lijeno u mutnilo kad smo mu se približili (ribe su hladnokrvne beštije, nije ni njima na 3 stupnja svejedno).
No, saznanje da ronimo u tom ledu davalo je dovoljno adrenalina da smo u zaronu stvarno uživali i, ako nam je što manjkalo, onda je to bila ledena kora iznad nas. E, onda bi se stvarno mogli hvaliti da smo ronili i pod ledom .... nema veze, bit će drugi put. Ovako, novce koje smo prištedjeli od hipotetskog zarona na sjeveru, sada možemo utuć u štogod egzotičnijega, tropskoga.
P.S. Delić je testirao kamper u uvjetima zimskoga ronjenja i, pokazao se prilično upotrebljivim. Grijanje, čaj, kava, pivo za proslavu Mrvičina jubilarnog 50-og urona, glazba, stol, meza, ćakula ... apratmančić na kotačima, ako koga interesira, može povesti 5 ronioca s opremom na višednevno ronjenje u radijusu par soma kilometara.
|