|
Kostrena 8.10.2011.
 Nakon vrlo toplog perioda, vremenska prognoza za petak najavila je naglo zahađenje i snijeg. U petak u Delnicama je palo 15ak cm snijega. Vremenska prognoza za subotu ovisila je o izvoru informacija i varirala je od poluoblačnog vremena sa 18°C bez vjetra, preko hladnog dana sa jakom burom do kišovitog dana.
Uglavnom, prije pokreta nismo znali kakvo nas vrijeme očekuje. Ipak, želja za ronjenjem nadvladala je strah od lošeg vremena i grupica od 6 entuzijasta skupila se u 8 ujutro na kavi i doručku. Nakon istog, otišli smo u Buzin po zadnjeg člana naše male ekspedicije i uputili smo se u smjeru Kostrene.
 Na putu je bilo prohladno i maglovito, ali bez padalina. Kad smo stigli do Ravne Gore, dočekao nas je prvi snijeg sezone i odlučili smo stati i malo uživati u njemu.
Naše druženje sa snijegom na kratko je odgodila policijska kontrola, koja nije mogla vjerovati da idemo roniti. Nakon kontrole, uhvatili smo priliku zabilježiti prvi snijeg i opskrbiti se sa sendvićima.
Vremena za čaj ipak nije bilo. Snijeg nas je još malo pratio, ali skroz se izgubio kad smo prošli kroz Tuhobić i došli na m... (veliku vodu) ?.
 U Kostreni nas je dočekalo vrijeme za poželjeti, sunčano, toplo i bez vjetra. Ipak hladnoću Gorskog Kotara nije bilo lako istjerati pa se uz čaj napravio plan ronjenja. Lagano spremanje i prvi uron dana.
Odmah pri uronu, Orada je došla pozdraviti nas. Za vrijeme urona primjetili smo da se broj ronilaca u Kostreni smanjio, ali isto tako i riba je bilo manje. Ipak na zidu smo sreli jata crneja i ostalih sitnih riba. Još smo otišli provjeriti stanje kajića i polako završili s uronom.
Vrijeme između urona kratilo se uz palačinke i prikupljanje informacija.  Dobili smo par naputaka gdje su škarpine pa je pala odluka da drugi uron dana posvetimo nalaženju škarpine koje nismo uspjeli primjetiti tokom prvog urona. Čim smo se spustili na zid isped nas su izašle dvije male škrpinice.
Njihovo pojavljivanje napravilo je veliko oduševljenje u grupi jer plan urona je bio ostvaren, no lokacija je pokazala još divnih iznenađenja i osigurala da joj se iznova vratimo.
Došavši na mjesto gdje smo očekivali naći škarpinu, umjesto škarpine nas je dočekao šepureći kokot. Dotični nas je odlučio dodatno počastiti rastegnuvši krila i plivajući nekoliko metara. Ipak, ni škarpina nije ostala dužna te nas je sačekala na povratku (hvala Hrvoju što ju je uočio ?). Čak je bila i dovoljno susretljiva da par puta promijeni poziciju i omogući nam različite pozadine za fotografiju. 
Pozdravili smo se sa škarpinom i prepuštajući se netipičnoj struji vratili smo se na obalu.
Slijedilo je pranje i spremanje opreme te prepričavanje doživljaja uz birane morske specijalitete poput teletine u umaku od vrganja. Nakon večere uputili smo se put Zagreba pomalo sjetni jer je jedan divan dan zavšio.
Ivan Treščec
|