|
Mali Ivica ide u Europu
(ili Kako je skijaški vikend ispunio moja očekivanja)
Idemo u Sloveniju na skijanje!! I na 4. Međunarodni festival podvodnega filma in videa „Sprehodi pod morjem“. Alenka, naša slovenska prijateljica, udomit će nas u svojoj vikendici, a mi ćemo već smisliti način kako da joj se odužimo.
Imali smo dobar plan. Nalazimo se u petak u pet na parkiralištu kod starog kluba (ili mladog Brune – za one koji nisu bili u klubu dok je isti egzistirao malo južnije). Ćuki, Ćukijeva speleo-prijateljica, Grga, Marko K., Mrvica i ja. Dva auta spremna za Sloveniju. Za desetak minuta rasporedimo skije, torbe i nas po autima, u 17:15 mala kolona je već negdje u Savskoj, a do 19:00 smo u Slovenskim Konjicama na festivalu….
Imala sam i ja dobar plan. U 16:15 sam doma, stavim još par sitnica u torbu, bacim smeće, odvučem skije, pancerice i ostatak stvari u auto i u 16:35 krećem prema Sigetu. Grgu pokupim u 16:40 (jer petkom popodne od Centra do Sigeta treba 5 minuta maksimalno!), brzinski nađemo mjesta u autu i za njegove stvari (valjda nema one stare skije od 2 metra!) i kod starog kluba smo u 16:59. Nema kašnjenja! Usput javim Marku K. da ipak neću na putu prema Europskoj Uniji njemu i Mrvici u autu raditi društvo, a Ćukiju uvaliti skije i ostatak torba kako je bilo planirano jer Ćuki u auto „prima samo kompletne osobe“.
Imali su i oni dobar plan. Još jedna grupa Geronimovaca (Fani, Klarićeva sestra, Prenner&Klarić, Stile) kreću u subotu ujutro i s njima se nalazimo na skijalištu Trije Kralji. Alenkina vikendica je skrivena u bespućima slovenskih šuma i putnici namjernici teško da bi je mogli sami pronaći.
Kako smo isplanirali, tako je i bilo. Skoro. Zadnji tren Marko R. i Ana odlučili su se priključiti skijaškoj avanturi, Marko K. je zaključio da je ipak bolje ići u subotu ujutro, Grga i ja smo malo kasnili, Ćuki je prema izjavama nepristranih svjedoka isto kasnio…ali, krenuli smo.
Malo smo zakasnili na početak. Hm! Alenka, vlasnica vikendice, ali i vrlo važna osoba u organizaciji festivala nije bila baš zadovoljna Geronimovskom točnošću, ali stvarno je u pitanju bila viša sila. Vozili smo u skladu sa svim propisima o maksimalnoj dozvoljenoj brzini, izbjegli smo plaćanje svih slovenskih vinjeta, niti jednom nismo vozili toliko sporo da bi netko pretičući nas pomislio da bi trebalo zvati HAK… No ipak smo stigli i odslušali veći dio koncerta klasične glazbe, proučili i izbrojali sve fotografije, pogledali nekoliko filmova, ispričali se Alenki, popričali s Brankom, uzeli ključ od vikendice i umorni krenuli na spavanje.
 Kućica iz snova! Usred šume, ugrijana, blizu skijališta Trije Kralji…! Raspakirali smo se, vođa izleta nas je prema vlastitim nahođenju rasporedio po sobama (u dvije sobe po jedna osoba, u jednoj sobi 4 osobe!), smanjio grijanje radi racionalizacije troškova, a Marko R. je odnekud izvukao kulen (ili seku) i tekuću literaturu kako bi lakše mogli napraviti planove za sutra. A planovi su uključivali dizanje ranom zorom, palačinke by Valentina za doručak, skijanje, nekakvi kulinarski gušti bez svinjetine poslije skijanja, drugi dio festivala, slobodne aktivnosti do gašenja svjetala i spavanje.
Valentina se digla ranom zorom i uz Ćukijevu asistenciju zamutila i spekla palačinke za nadobudne skijaše. Uz neznatne probleme s oblačenjem malo preuskih skijaških hlača, uglavnom smo se uspjeli dovesti u red, uzeti sve što nam treba i krenuti prema skijalištu da dočekamo ostatak Geronimovaca. Kad ono, oni su već tamo! Došli ljudi iz Zagreba ranije od nas.
Skijalište ima četiri i pol staze i dvije žice, ali sasvim je OK. Malo smo skijali, malo se grijali u gostilni, malo prigovarali na hladnoću i žuljanje pancerica, malo padali sa sidra... Valentina je svladala osnove skijanja pa je bila spremna sutra se suočiti s ozbiljnim skijanjem na Rogli, a kuharski dvojac (Marko R. i Ana) radi gulaša su žrtvovali popodnevno skijanje. Do zatvaranja žica nije bilo nikakvih lomova, svi binomi (da, da – i na skijanju smo imali binome) su se sretno vratili u „bazu“ pa smo mogli odraditi ostatak plana. Dakle, gulaš (količina kao na nedavnom izletu u Povilama), drugi dio festivala sa zanimljivom, pomalo alternativnom, voditeljicom i nekoliko vrlo dojmljivih filmova (jedan emotivan prikaz ronjenja u apnei i filmić u kojem izvjesna crnokosa Tatiana u društvu plavokose prijateljice pozira vrlo oskudno odjevena dok joj morske struje mrse kosu isplati se pogledati više puta), domjenak u pauzi prikazivanja filmova gdje smo se susreli s još jednom neskijaškom grupom Geronimovaca, povratak skijaša u vikendicu na drugi dio gulaša, novi raspored za spavanje (ipak nas je više) uz pokušaj usuglašavanja planova za sutra. U nekom trenutku sam se, u stilu Linusa, ušuškala s dekicom u krevet, ali vjerujem da je rasprava o prelaznim i povratnim glagolima zaključena bez žrtava. Navodno je i trojac Fani-Prenner-Klarić suboptimalno savladao problem sinkroniziranog okretanja u krevetu.
Danas za doručak nema palačinki! Palačinke za doručak su tako passe. Mi skijaši/Geronimovci za doručak jedemo gulaš! A ostatak ostatka gulaša spremimo u pet-litarske boce od vina za slučaj da nas na popodnevnom putu za Zagreb uhvati glad!
Premda se po jutru dan poznaje, ostatak nedjelje ipak je bio konvencionalan. Skijanje na Rogli koja je više nego dovoljna za ovakve vikend-izlete, snijega dosta, staze sređene, gužve baš i nema, restorani strateški dobro raspoređeni… Sve u svemu, za jedan ronilački izlet, naskijali smo se više nego što smo očekivali. Na kraju dana, promrzli i umorni brzinski se presvlačimo, sjedamo u aute i pokušavamo se zagrijati, neki paljenjem grijanja, drugi navlačenjem dodatnih jakni i bježimo (za sada) iz Europske Unije.
Epilog
Veći dio puta do Zagreba sam prespavala. Ili mi se činilo da spavam. Ćuki je pričao, a njegova speleo-suvozačica se zvonko smijala. Svašta se tu moglo čuti o vrtlarima, nepopustljivoj državnoj birokraciji i parkovima prirode. Ali o tome možda drugom prilikom…
Iva
|