|
Vidi nas u Egiptu
U subotu 5.1.2013. dok je većina Hrvata hrlila prema jednom od Austrijskih, Talijanskih ili pak Slovenskih skijališta, 12 članova RK Geronima je odlučilo provesti naredni tjedan na sasvim drugačiji način. Tako smo umjesto snijega, niskih temperatura i kuhanog vina odabrali plažu, sunce, beduinski čaj i nargilu, te naravno puno dobrih urona. Sve to u poznatom Egipatskom ljetovalištu Sharm El Sheikhu, smještenom na jugu Sinajskog poluotoka.
Putovanje smo započeli okupljanjem kod Cibone odakle nas organizirani kombi vozi put Graza. Bez gužvi i većih čekanja prelazimo granicu te uskoro dolazimo u zračnu luku. Nakon nekoliko sati čamljenja, naslikavanja u mini maketi aviona, chek-ina, pregledavanja uglavnom preskupih stvari u duty freeu, napokon se ukrcavamo na let Graz-Sharm El Sheikh. Na programu Ice Age, na jelovniku sendvič sir ili sendvič piletina. Uz ovako zabavan program i dobru klopu vrijeme naprosto leti pa se Sharm čini bližim nego što stvarno je – oko 2600 km ili tri i pol sata leta.
 Odmah po ulasku u Egipat dobivamo iznenađenje dobrodošlice. Viza koja inače košta 15 $ se može kupiti po toj cijeni samo u banci, koja eto baš sad ne radi. Ipak dobri egipatski graničnici nas spašavaju problema, te nam prodaju vizu po simbolično višoj cijeni od 20 eura. Nakon kupnje vize slijede još dvije, tri sigurnosne provjere koje ostavljaju dojam da ne mare puno da li vam je putovnica istekla prije godinu dana, ili možda u torbi imate drogu, oružje ili eksplozivnu napravu, sve to pod uvijetom da ste naravno kupili vizu. Ispred aerodroma nas čeka bus, a šofer pedantno baca torbe u gepek, kao da zna da bi u nekoj od njih mogao biti regulator ili neki drugi dio osjetljive opreme. Dvadesetak minuta kasnije bus nas ostavlja u Naama Bayu ispred Ghazala Beach hotela u kojem smo odsjeli. Na check-inu u hotel dobivamo prekrasan modni aksesoar – pink narukvicu koju moramo nositi do kraja našeg boravka u Ghazala Beachu. Narukvica je znak da je njezin vlasnik gost hotela, te da kao takav neograničeno može uživati u čarima švedskog stola. Nakon što smo obilježeni, radimo mini turu po hotelskom kompleksu te odlazimo u sobe ubiti oko na par sati.
U nedjelju kolektivno odlazimo do ronilačkog centra Emperor Divers preko kojeg smo imali organizirane sve urone. Ispunjavamo formular s osnovnim podacima, ostavljamo brevete te dogovaramo detalje vezne uz buduće urone. Ostatak dana uglavnom provodimo odmarajući.
07.01. Ponedjeljak
Dan započinje lošim vijestima. Luka je zatvorena zbog jakog vjetra te ne postoji mogućnost da danas isplovimo. Ipak nije sve tako sivo pa nakon kraćeg dogovora svi pristajemo da današnje urone odradimo s plaže. Kombi nas vozi prema Sharks Bayu, lokaciji koja se nalazi malo južnije od zračne luke Ras Nasrani. Plaža je u potpunosti pjeskovita, a prostor Emperor Diversa se nalazi svega nekoliko metara od mora. Tu je i beach bar koji pomaže nekima od nas da se riješimo jutarnjeg umora Lavazza espressom. Vrijeme je sunčano, a vjetra nema ni približno toliko, koliko bi čovjek očekivao na dan kad je zatvorena luka. Dijelimo se u dvije grupe, a vodič Scott dobro primjećuje da su u našoj grupi samo lijepi parovi: Stella i Ivan, Ira i ja, te naravno Igor i Marko. Prije prvog urona radimo standardnu provjeru plovnosti te potom zaranjamo. Temperatura mora je oko 23 °C, kakva je više-manje bila i na svim ostalim uronima. Vidljivost je savršena, a struje nema. Pedesetak minuta uživamo u odličnim uvjetima ronjenja, te bogatstvu podmorskog svijeta. Tako smo na pretežito pjeskovitom dnu s kamenitim dijelovima vidjeli različite vrste papigača, ražu s plavim točkama (blue spotted ray), brojne koralje te školjke. Izranjamo pa se po malom pontonskom mostu vraćamo do plaže.  Nakon kraćeg odmora zaranjamo drugi uron na istu lokaciju. Radimo približno jednaku rutu kao i na prvom uronu, ali ovaj put prolazimo između stupova mola te izranjamo na plaži. Ronilačke aktivnosti završavaju odlaskom do Emperor centra gdje peremo opremu od pijeska, kako bi bila spremna za brod slijedeći dan.
08.01. Utorak
Prije ulaska na brod prolazimo neku vrstu sigurnosne provjere koja može zatražiti putovnice ili pak pregledati prtljagu, ali se najčešće ne zamaraju s takvim stvarima. Brodovi u luci izgledaju odlično, a većina ih je prilagođena upravo za ronjenje. Naš brod je tako imao dvije palube. Gornja paluba je po dogovoru bila suha te se na nju nije moglo ulaziti u opremi. Ona je većinom služila za brifinge, te odmore između urona i za vrijeme putovanja do ronilačkih lokacija. Na donjoj palubi je pak stajala oprema, te je ona bila odlično uređena upravo za tu svrhu. Tako je imala vješalice predviđene za sušenje neoprena, rupe koje su veličinom prilagođene ronilačkim bocama pa se tako mogu sigurno odložiti bez straha da će u transportu biti srušene, a tu je također bilo i mjesto za odložiti kadicu sa svom ostalom opremom. Prvi uron je bio na Jackson Reefu koji slovi kao jedna od najpopularnijih lokacija u okolici otoka Tiran. Radi se o drift diveu u prilično jakoj struji. Za vrijeme cijelog urona ronimo niz struju koja nas nosi uz vertikalni zid obrastao u koralje. U ovakvim uvjetima je potrebno minimalno perajanje pa je i potrošnja zraka manja od uobičajene. Suprotno od zida u daljini plavetnila primjećujemo i veliku kirnju. Po izronu na površinu posada broda baca uže za koje se lančano prihvaćamo kako se nebi pogubili u struji. Drugi put zaranjamo na Gordon Reef. Također se radi o drift diveu no ovaj put u dosta slabijoj struji. Gordon Reef je lokacija koja je prepoznatljiva po olupini putničkog broda Loullia, koja se nalazi nedaleko grebena. Loullia dobrim dijelom viri iznad površine vode pa je lako uočljiva i s velike udaljenosti.
09.01. Srijeda
U 7:45 kao i svaki dan čekamo prijevoz ispred hotela koji nakon desetak minuta kašnjenja još jednom dolazi s lošim vijestima. Luka je ponovo zatvorena zbog jakog vjetra. Odlučili smo vratiti se u hotel i pričekati da li će se vrijeme u narednih sat, dva popraviti. Iako smo bili prilično skeptični i u glavi već vrtili plan kako provesti dan bez ronjenja, Scott ipak nakon nekog vremena javlja da je luka otvorena. Ukrcavamo se, a brod plovi prema jugu u smjeru nacionalnog parka Ras Mohammed. Prva lokacija na današnjem rasporedu je Ras Ghozlani, što u prijevodu znači „Rt Gazela“. Iako bi ime rta dalo naslutiti drugačije, broj viđenih gazele ostaje jednak broju viđenih morskih pasa u Shaks Bayu. Ipak ispod površine mora je fauna znatno bogatija pa tako susrećemo lionfisha, te ogromnu murinu koja se odmara među kamenjem. Nakon izlaska na brod se smrzavamo na jakom vjetru zbog kojeg je luka jutros i bila zatvorena. Kako smo kasnili s polaskom, žurimo nazad u smjeru Sharma, da bi na povratku stigli obaviti i drugi uron, te doći u luku prije mraka. Naime, kako su nam kolege iz Emperora objasnile, Egipatske vlasti ne dozvoljavaju ulaz brodova u luku nakon mraka. Na povratku zaranjamo na lokaciji Temple, a vjetar pretvara oblačenje mokrog neoprena u posebnu zabavu. Temple je koraljni plato, koji se proteže na dubini od petnaestak metara, s brojnim koraljnim stupovima od kojih je posebno upečatljiv jedan u obliku, recimo to tako, velike gljive.
10.01. Četvrtak
 Četvrtak smo odlučili iskoristiti za posjet Dahabu, malenom gradu smještenom 80 km sjeveroistočno od Sharm El Sheikha. Nakon otprilike sat vremena vožnje kroz pustinju dolazimo u Dahab, a vožnju nastavljamo makadamskom cestom još nekih desetak minuta do mjesta na kojem se nalazi poznati Blue Hole. Radi se o podvodnoj vrtači, nastaloj u koraljnom grebenu koja seže do 130 metara dubine. Blue Hole je nažalost mjesto na kojem su se desile mnogobrojne ronilačke nesreće pa je zato poznat i kao groblje ronioca. Jednom takvom tragičnom ishodu smo i sami svjedočili. Grupi ruskih ronioca se desila nesreća u kojoj je jedan ronioc pogino, a drugi završio u barokomori zbog naglog izrona na površinu. Unesrećenim roniocima smo pomogli koliko je bilo moguće (poziv hitne pomoći, reanimacija, pružanje prve pomoći kisikom, utopljavanje). Iako smo bili prilično potreseni ovakvim odvijanjem događaja, nakon kratkog premišljanja, ipak odlučujemo zaroniti. Prvi uron započinjemo u El Bellsu, malom kamenitom bazenu koji se kasnije u obliku kamina spušta vertikalno. Na dubini od 27 m se nalazi kratka arka (tunel) te se kroz nju prolazi u otvoreno more. Uron se zatim nastavlja uz vertikalni zid, a završava u Blue Holeu. Nakon Blue Hole odlazimo do Canyona. Do samog kanjona se pristupa kroz plitku pješčanu lagunu. Kanjon je na nekim mjestima i do 10 m visok, a i na najužim mjestima je dovoljno širok da bi dvije osobe ronile jedna uz drugu. Na završetku urona, prilikom sigurnosnog dekompresijkog zastanka susrećemo jedinu hobotnicu koju smo vidjeli u pet dana ronjenja u Crvenom moru.
11.01. Petak
 Naš zadnji dan ronjenja smo iskoristili za posjetu Dunravenu, olupini britanskog parobroda potopljenog krajem 19. stoljeća. Brod se nalazi na dubini od 15 do 30 metara, a stoji na dnu okrenut naopačke, obraslo u koralje. Uron počinje puštanjem niz struju te razgledavanjem broda s vanjske strane. Zatim se dolazi do krme broda koja se nalazi na najdubljem mjestu, a tamo je još uvijek dobro očuvani propeler koji slovi kao popularo mjesto za fotografiranje. Potom se kroz pukotinu u krmi broda ulazi u samu olupinu. Unutrašnjost olupine je uglavnom prazna, ostalo je tek nekoliko kotlova parnog motora. Drugi uron je na Shark & Jolanda Reefu, a Ivan, Stella i Matko ga propuštaju kako bi se iste večeri mogli uputiti na Sinajsku goru. Na početku ronimo uz vertikalni zid koji se spušta do čak 750 m, a zatim prelazimo iznad velikog koraljnog platoa. Pred kraj urona razgledavamo teret koji je ispao iz broda Jolanda, uglavnom velik broj WC školjki te kupaonskih kada. Sama olupina Jolande se nalazi na dubini od oko 150 m, te posjet njoj ostavljamo za neku drugu priliku.
 Emperor nas poziva da isti dan, nakon ronjenja navratimo do lokalnog puba na besplatnu jelo i zabavu. U duhu pravih Hrvata ne odbijamo ništa što je besplatno te tako večer provodimo u pubu u društvu Scotta i Rayana.
Posljednji dan boravka u Egiptu smo iskoristili za vožnju quadovima po pustinji, a poslijepodne uglavnom za odmaranje.U noći sa subote na nedjelju letimo za Graz. U Zagreb dolazimo u jutarnjim satima, a tamo nas dočekuju i prve pahulje snijega.
Ekipa: Stella Stopfer, Ivan Miloš, Iva Jeličić, Matko Beketić, Zoran Babić, Igor Roginek, Marko Knežević, Mario Nikolić, Natalija Habulin, Hrvoje Eklić, Iryna Eklić i Domagoj Eklić
Tekst: Domagoj Eklić
|