|
Bibinje - produženi vikend za Tijelovo (3. – 7.6.2015.)
ili Kako uistinu vidjeti u istom zaronu sipu, jastoga i dupine
Prije nego počnete čitati, pustite si TBF-ovu pjesmu Đita, a zatim Alles gut.
Ronili smo s Đanijem iz kluba Sv. Rok više puta, a sad je bila prilika da otvorimo sezonu u Ronilačkom centru Kuboušek koji se preselio iz Paga u Bibinje. Centar je smješten na rivi. U istoj kući smo bili smješteni u apartmanima, a u prizemlju se nalazio i restoran. Kako je kome dopustio posao, kretali smo u srijedu polako iz Zagreba i našli se veče u Bibinju. Par geronimovaca je spavao u rodbine, a neki su nam se priključili u rano jutro u četvrtak.
Prvi ronilački dan potegli smo odmah u Park prirode Telašćica. Prva lokacije bila je na otočiću Veli Garmenjak – istok. Sidrili smo u blizini manjeg prolaza koji je glavna točka urona, a prije samog zarona su spašene i jedne sunčane naočale. Pozicija je lijepa i odlično otvaranje jako lijepog vikenda. Obrasla je žutim gorgonijama, a vidjeli smo puno ribe različitih vrsta i veličina. Neki se kunu u viđene gofove i jastoge u rupama na različitim dubinama (9, 6 i 3 m) taman za dekompresijske zastanke.
Nakon dnevnog odmora uz sendviče, vodu i napolitanke pokušali smo sidriti u blizini otočića Mali Garmenjak. Naime, otočiće Mali i Veli Garmenjak povezuje podmorski prag koji se ruši u zid. Kako zbog kurenta brod nije mogao sidriti na rubu zida, sidrio je uz sami Mali Garmenjak te smo morali perajati dobrih 10 min u smjeru kojem je Đani pokazao. Kako je na platou bio samo pijesak i poneki kamen, malo sam se jače zaperajala. Zid je gotovo okomita podvodna litica obrasla žutim sumporačama i okružena mnoštvom ribe, a vidjeli smo i poneku murinu kako viri. Na samom zidu smo bili svega 10 minuta zbog jakog kurenta koji nas je nosio od otočića. Grupi koju sam vodila u sastavu Matej, Mario i Marijan sigurno nije bilo lako, ali poslije se ispostavilo da smo mi jedini i vidjeli zid. Ostale grupe je vjerojatno kurenat odnio niz plato.
Povratkom u Bibinje pala je i prva opskrba te kuhanje večere, a druženje se nastavilo Kod Žnidaršića pričama o Abesiniji.
Petak je počeo jako rano jer su nas probudili komarci. Najviše je ipak stradao jadni pasić Roki koji se više od komaraca prepao svojih cimera u pohodu na male krvopije. Svježe izbodeni bili smo spremni za ronjenje na Kornatima. Vrijeme putovanja smo kratili slušanjem radija jer su u emisiji „Slušaj kako Zemlja diše” na HR1 gostovali Bruno, Marijana J. i Matej povodom tjedan dana ranije održane eko akcije u Kalima na Ugljanu. Kako na brodu ne radi razglas, veliko hvala kapetanu što nam je ustupio svoj stari mobitel za slušanje radija.
Kornati čine jedan od naših morskih nacionalnih parkova, a predstavljaju carstvo golih hridi, otočića i otoka izloženih otvorenom moru i vjetru. Pod površinom krije se drugi svijet: pun ribe, gorgonija i drugog morskog života. Savršenstvo golog kopna i okomitih zidova, koji se pružaju u dubinu puni života, ostavilo me bez riječi.
Prva lokacija toga dana bila nam je južna ponta Otočića Balun. Pratilo nas je lijepo i sunčano vrijeme, vjetar je bio slab, a kurenat nije bio prejak pa smo sidrili blizu mjesta gdje se rubovi ponte ruše kao zid i prelaze u prekrasnu pontu punu života. Ponta se pruža duboko u more obrasla velikim, prekrasnim žutim i crvenim gorgonijama te vrstom poznatom kao Gerardia Savaglia.
Otočić Mana pokazao nam je svoje podmorsko lice ispod litice na kojoj je bio poznati filmski set. Okomiti zid koji se survava u dubinu ravan kao bedem, obrastao je žutim gorgonijama i spužvama. Nalazio se u sjeni pa je vidljivost bila nešto lošija, ali vidjeli smo puno morskog svijeta, posebno ribe. U drugom dijelu zarona smo krenuli prema ponti rta obrasloj crvenim gorgonijama.
Subota nam je donijela još jedan odlazak u PP Telašćicu. S nama se uputilo i više članova RK Sv. Rok koji su išli na eko akciju. Nakon što smo ih ostavili u uvali Telašćica, bacili smo se u potragu za mitskim brakom imena Kampanel. Kako leži više od 20 m ispod površine, nije ga lako pronaći. Odustali bismo odmah, ali nas je Đani uvjerio brojnim pričama o prekrasnim velikim gorgonijama i bogatstvu ribljeg svijeta. Samu potragu teško je opisati, ali bilo je tu različitih povika i aluzija neprimjerenih damskim ušima, zaboravljenih olova, potrošenog zraka i izgubljenog strpljenja. Spontano smo zapljeskali kapetanu Enesu, Đaniju i Milošu koji su se dobrih sat vremena mučili da nam omoguće najljepši i najopasniji zaron vikenda nakon kojeg će malo što biti isto.
Spustili smo se u plavo, vođeni samo djelomično konopom postavljene bove i brak ugledali tek na par metara udaljenosti. Izgleda kao ćelava glava promjera svega nekoliko metara s velikom narančastom zvjezdačom. Stranice su mu pune života, posebno velikih crvenih gorgonija i primjercima vrste Gerardia Savaglia. Ljepotom se ističe sama sjeverna ponta braka koja je najizloženija morskih strujama. Kružili smo oko braka i uživali u bogatstvu njegovog podmorskog blaga te mnoštvu ribe. Kako smo ronili na zrak, brzo smo morali u izron. Odmaknuli smo se od braka na par metara te pustili bovu kako bismo imali orijentir za izron i kako bi nas vidjeli na brodu.
Između zarona smo imali slobodni program u obližnjoj uvali uz kupanje i napolitanke, a Đani nas je počastio mariniranim srdjelicama, inćunima, kozicama.
Popodnevni zaron je bio s druge, zapadne strane Velog Garmenjaka na poziciji poznatoj kao špilje. Sidrili smo u maloj vali na čijem se jednom kraju nalaze špilje, a na drugom kraju pruža jako lijepi zid pun murina, jastoga i hobotnica uz morske kulise pune plahutajuće ribe. Pri povratku sa zida odradili smo zastanak u uvalici uz ribe i malu hobotnicu te razgledom špilja.
Dan smo završili obilaskom Telašćice. Naime, vratili smo se po ronioce iz Sv. Roka koji su završili još jednu eko akciju. Obišli smo jezero Mir i poznate okomite hridi sa pripadajućom češkom obitelji u postupku veranja. Bližio se kraj vikenda pa je povratak u Bibinje bio je tužan, a morski povjetarac nas je hladio. Đani nas je bodrio svojim dogodovštinama s/iz mora. Tako smo doznali kako žive spužvari, kako točno procijeniti dubinu na kojoj je ribaru zapela mreža i sl. Kasno smo se vratili u Bibinje pa smo doslovno jeli ponoćnu večeru. Hvala Sanji na ukusnim ćevapima i suučestvovanju u kuhinji.
Predzadnji dan trebalo je platit sve užitke, a to znači prije se prošetat do bankomata. U Bibinju imaju dva, ali su oba na glavnom trgu. Nekoliko je predstavnika lokalnog stanovništva prvo upozorilo da ni ne idemo tamo jer je jako daleko. Na inzistiranje su nam objasnili put niz rivu i onda po glavnoj cesti. Zaključak je bio da ćemo se izgubit i da nigdje ne idemo. Ali: ima i prečica. Jako teška, ali postoji pa su neki od nas otvorili karte u mobitelima i upisali trase tih dugih puteva. Na kraju se radilo o šetnji od jedva 10tak minuta.
Zadnji dan vikenda dio družine nije ronio zbog umora ili obaveza. Nedjeljnja ronjenja su bila jako lijepa, ali zadnja na vikendu pa time utješna. Lokacije su bile odlične, posebno jer bi bile dobre i za R1. Međutim, nakon uzbuđenja proteklih dana u Telaščici i na Kornatima, uz umor od sunca i mora, djelovale su nam pomalo povilasto.
Južna ponta Iža je stepenasta padina s gorgonijama i mnoštvom ribe, a poprilično je popularna među kupačima koji je posjećuju barkama i različitim manjim plovilima.
Otočić Karantunić nalazi se blizu otoka Ugljana i u svojem podmorju čuva zavjetnu Kapelicu sv. Nikole. Ronili smo na lijepim stepenastim padinama pokrivenima crvenim gorgonijama praćeni manjim i većim ribama. U povratku na brod na otprilike 14 m posjetili smo Sv. Nikolu i slikali se za uspomenu.
Prije povratka u Bibinje, imali smo se priliku prošetati po rivi na Ugljanu u prolazu koji spaja Ugljan i Pašman, a nakon toga je uslijedilo spremanje, pakiranje i odlazak.
Vidimo se nekako s jeseni, nadam se bez komaraca.
Tekst: Marijana N.
|